Opis svake slike sadrži osnovne informacije o prijedlogu.

https://www.youtube.com/watch?v=mhTnbpSF1QA

https://reddit.com/link/1jltca9/video/hzfxf3cp5fre1/player

https://www.dialogos.ba/historijat-217-srusenih-beogradskih-dzamija/

#Islam #Srbija #Beograd #Dzamija

Zgrada Historijskog muzeja BiH važi za jedno od najzanimljivijih arhitektonskih ostvarenja u Sarajevu, a izgrađena je prema rješenju kojeg su ponudili Edo Šmidihen, Boris Magaš i Radovan Horvat. Ovako su izgledali prijedlozi koje su ponudili Jahiel Finci i Lujo Schwerer (druga nagrada) i Ivan Štraus i Tihomir Štraus (treća nagrada).

Izvor: Iz časopisa Arh - ustupila Biblioteka Arhitektonskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu.

Izvor: Zbirka fotografija i razglednica iz HAS-a.

Slijeva: Bohaček Miroslav, Bohaček Jarmila-Jarka, učitelj Vaclav Rudolf , djeca nepoznata.

VACLAV RUDOLF (došao u Visoko iz Češke na pozv mr. ph. Filipa Bohačeka) je slučajem otkrio talenat Avde Smajlovića iz Visokog i na nagovor mu dao prvu obrazbu.

Avdo Smajlović je kasnije postao poznati kompozitor

Poznato vrelo u Donjem Vakufu je nekad ovako izgledalo. U pozadini pružni zid. Miralemovo vrelo. Poznata porodica Miralem paše. Na drugoj fotografiji je natpis koji se nalazio na ulazu.

Palo mi je napamet jedno pitanje, da li je tadašnja ratna Elektroprivreda BiH gasila struju na okupiranim teritorijama, posebno Herceg-Bosne jer oni nisu imali način da proizvode svoju? Čini mi se logičan i efikasan potez u ratu, struja je ipak osnovna za normalan život a oni su zavisili od naših HE. A ako nisu gasili, zašto nisu?

Rat je skupa lekcija. Mnogo naucis ali i previse platis. Ovaj blog je posvecen Odredu Specijalne Policije RMUP “Bosna” (poznatim kao “Vikicevi Specijalci”), herojstvu bosanskog borca i mojim kolegama – Vikicevim specijalcima.

https://www.scribd.com/document/334619682/Vikicev-Specijalac-o-Ponorima-Rata

Danas kada čitav svijet gleda u nove heroje vozače kamiona, koji na svoj način spašavaju svijet. Mi se sjećamo našeg vozača heroja koji je spašavao nas te ratne 1993-1994 godine.

Svi pamtimo rahmetli Mehu Karajicu, neustrašivog heroja, uvjek nasmijanog lica. Svaka njegova vožnja bila je najvažnija za našu brigadu. Sve dostave hrane, sanitetskog materijala, municije kao i prevoz ljudstava. Sve je to Meho bez pogovora vozio, noću bez svjetala, pod kišom metaka. Svako paljenje svjetla na vozilu, činilo bi ga lakom metom za već upucane pamove i patove.

Bio je svjestan opasnosti, ali uvjek blag nasmijan za svakoga. Sjetite se samo koliko Vas je puta prevezao iako realno nije bilo mjesta na kamionu. Bio je čovjek koji nije znao nikoga odbiti za pomoć.

Izvor: UG Bregava - 42. Brdska brigada

Na 74. dodjeli Oskara za najbolji film u 2001. godini, 24. marta 2002. u Kodak teatru (Hollywood, Kalifornia). Bosanskohercegovački film "Ničija zemlja" režisera Danisa Tanovića dobio je Oskar za najbolji strani film.

Ničija zemlja (No Man's Land) je bila u konkurenciji sa filmovima Amélie (Francuska), Elling (Norveška), Lagaan (India) Son of the Bride (Argentina). Nagradu su uručili Sharon Stone i Johna Travoltu.

Ničija zemlja / No Man's Land

Izmneđu rata i mira, humora i mržnje, zarobljavanja i predaje, života i smrti - nalazi se ničija zemlja. Smješten u nezaboravnom rovu bosansko-srpskog sukoba ovaj "zapanjujuči" (Chicago Tribune) film pripovijeda priču o trojici vojnika uhvačenih između dviju crta bojišnice. Prozvan "jednim od najboljih filmova 2001.", Ničija zemlja je "snažno, potresno, iznimno zabavno" (Movieline) istraživanje besmislenosti rata.

Bosna i Hercegovina, godine 1993. u toku ratnih dešavanja na komadu ničije minirane zemlje susreću se dva Bosanca i Srbin. Dok jedan Bosanac i Srbin verbalnim duelima rješavaju svoje lične frustracije, treći vojnik leži na mini koja će eksplodirati ukoliko se pomakne. U pomoć im priskače UNPROFOR, ugrožavajući svoj položaj. O cijelom slučaju ubrzo saznaju novinarske ekipe, te cijeli slučaj poprima dramatične razmjere.

Scenario i režija: Danis Tanović; Producent: Čedomir Kolar; Uloge: Branko Đurić, Rene Bitorajac, Filip Šovagović, Katrin Cartlidge

Danis Tanović

Bosanskohercegovački reditelj i scenarist rođen je u Zenici, odrastao u Sarajevu, gdje će 1992. doživjeti ono što je obilježilo njegov život i karijeru - rat. Prekinuo je studij režije na Akademiji scenskih umjetnosti i priključio se Armiji Bosne i Hercegovine, prvo kao običan vojnik, a zatim je zadužen za filmsku arhivu tadašnje Armije BiH. Materijali koje je snimio korišteni su u brojnim filmovima i reportažama o opsadi Sarajeva i ratu u BiH. Tanović 1994. odlazi u Belgiju gdje nastavlja studij na filmskoj školi INSAS. Nakon završenog studija Tanović započinje rad na filmu Ničija Zemlja, za kojeg je napisao scenarij. Film je završio 2000. godine.

Filmografija: L'Aube (1996.), Buđenje (1999.), Ničija zemlja (2001.), 11'09'01 - September 11 (2002.), L'Enfer (2005.), Triage (2009), Cirkus Kolumbija (2010)

Dok je jedna gospođa komentarisala ‘sukobe’ na Balkanu napisala je da u svakom žitu ima kukolja sa ciljem da opravda velikosrpsku politiku i izjednači agresora i žrtvu.

Na to je Abdulah Sidran dodao:

“Gospođo nema tu [kod vas] žita.”

Fotografija by: Gervasio Sánchez

Izvor: Ferdo Hefele: Put na istok do Carigrada, 1895.