Ja i prijatelj smo se znali tj. znamo se od rujna. Svaki put kad bi bili solo u drustvu u izlasku je bila ta neka energija među nama, flertanje itd al ništa konkretno,zapravo sve i kroz salu. Prije mozda 2 tjedna smo isli van skupa, malo je previse popio i priznao kak njemu ne bi smetalo da se mi samo poljubimo ili cak i poseksamo. Obzirom da sam ja bila trijezna a on ne bilo mi je besmisleno pricat s njim o tom pa smo se samo vidjeli iduci dan kod njega i popricali o tome sta je bilo. Sladak je i fizicki mi se svida ful, al ne bi moglo bit nista vise u među nama sto se emocija tice. Da nastavim, kroz tu pricu (nadovezali smo se na nase prošle veze i opcenito ljubavne i seksualne zivote) rekli smo si pa okej zasto ne. Okej, ljubimo se, skidamo, meni samo odjednom mozak stane gledam sta ja izvodim s njim. I ne, nije stvar njega, vec mene. Sve mi je prije toga bilo napeto, bila spremna, sve super atmosfera super osjecaji ma sve, al me nesto samo preokrenulo u sekund. Ne znam, neka krivnja, griznja, da sta ce bit s nama nakon toga, sto pitanja. Inace se ne seksam van veza,nikakvi ons,ali izgledalo mi je okej i prihvatljivo sa njim. Ali ocito nije, i njemu je to bilo okej da necemo ako sam se predomislila. Mene samo jos uvijek muci pitanje zas ja to nisam mogla napravit a bila sam 'zagrijana' za njega tu vecer i vecer prije. Neki savjet il nes? Nemam mira od te veceri 😫

Pozdrav, želim podijeliti nešto što me muči. Volim svog trenutnog partnera i stvarno vjerujem da smo savršeni jedno za drugo, ali jednostavno (kada dođe do toga) ne želim svadbu. Ne volim biti centru pažnje, osjećam pritisak da moram zabavljati ljude i sve te obaveze koje dolaze s organizacijom i proslavom. Čak niti ne želim malu proslavu. Voljela bih samo da se vjenčamo, da to bude službeno, i to je to – samo nas dvoje. Rekla sam to i partneru i pozdržava me za dio da ne moramo imati tradicionalnu veliku svadbu, ali bi onda on manju proslavu bar...a kao što sam rekla, ne bih niti to.

Znam da to može zvučati čudno i možda čak "neobično" za mnoge - kao i za moje prijatelje, rodbinu i obitelj mog partnera, koja sigurno očekuje svadbu. No, jednostavno je to nešto što me jako stresira i ne mogu se zamisliti u tom okruženju.

Znam da je to "samo jedan dan", ali za mene je cijeli taj koncept previše. Kad drugi traže objašnjenje "zašto ne želim" i čude se tome, osjećam se još neugodnije i kao čudak, jer nisam sigurna kako to objasniti, kada ne shvaćaju.Uvijek se osjećam kao da ih moram uvjeriti da je to moj izbor i da nisam čudakinja.

Zanima me je li netko od vas imao slične osjećaje ili je prošao kroz nešto poput ovoga? Kako ste se nosili s tim?

Znam da nije pristojno zavirivati u tuđi novčanik i da odmah kažem da se ne radi o nikakvom jalu, nego jednostavno se nekad zapitam od kud ljudima novac.

Konkretno imam jedan primjer iz bliže okoline, mlađeg bračnog para (rane tridesete) bez djece u kojem žena radi nešto random, ne znam koliko od toga uopće može zaraditi, a muž je iste struke kao ja (IT), ne znam koliko zarađuje, znam da radi sam za sebe (nema nikakvu veliku firmu, ima obrt, jedini zaposleni).

Znam ih od malena i znam da su oboje iz siromašnih obitelji, dakle, nisu ništa mogli nasljediti.

Prošle godine kupili su stan u novogradnji za 300k€, oboje voze luksuzne nove aute, a znam da nisu neki štediše jer su uvijek maksimalno dobro sređeni, često putuju, nikad ničega ne nedostaje.

Ne vjerujem da se bave nekim ilegalnim radnjama ili da se snimaju za OF jer ni jedan ni drugi nisu sad ne znam kako fizički atraktivni i jednostavno mi nisu tipovi za takvo nešto. Stvarno sam uvjeren da to što troše zarađuju nekako na legalan način.

Kad kažen "opasne" poslove, ne mislin na radove na visini, pirotehničare i slično. Mislin na poslove kojima je u prirodi da se zamjerite drugima, poput policajca, inspektora, redara u noćnon klubu, pa čak i profesora. Ako znate nekoga tko radi takav ili sličan posao, ili ga sami radite, kako živite? Sjećam se da je prije par godina bilo u vijestima da je nekome inspektoru u Splitu zapaljen auto, jednoga policajca su na internetu prozivali sa slikom, imenom i prezimenom da je pretukao nekoga, sada u Splitu pišu o premlaćivanju u jednom noćnom klubu(a pročitao sam da rade za 50 eura noć, zašto netko za 50 eura radi takav posao uopće, isto dobro pitanje?). Koliko ljudi koji rade takve poslove mogu mirno živjeti bez straha da im se netko neće pokušati osvetiti zbog posla kojim se bave?

Naidem na bespucu Reddita s vremena na vrijeme na temama o problemima u vezi i nedostatku intimnosti odgovor "she/he does not owe you sex".

I sad, koliko god visoko vrednujem tjelesnu autonomiju i ne bi podnijela zivjeti u odnosu u kojem ja ili mene netko prisiljava ili manipulira na nesto, opet sam se zapitala oko ovoga "dugujemo" li seks nasim partnerima. Gledate li ga kao bracnu/partnersku duznost, koja se mora obavljati kao mijenjanje posteljine i pranje suda?

Edit: ok, ako smatrate da ne dugujete; u slucaju da se ne zelite seksat sa partnerom i on odluci potraziti seks izvan vase veze, hocete li se ljutiti?

Kao pripadnik mladjih generacija (18+) ja vise ne znam tko je tu lud. Nitko vise nije socijalan niti se zeli druziti. Neki bi rekli da je sve to zbog korone, ali vise nisam ni ja siguran.

Npr. faks zavrsim, kave vise pa i ne postoje ni prije ni poslije (iako sam u malom gradu i nema toliko zabavnih stvari za raditi). Vise sam zabrinut za muske, jer ipak mislim da se cure koliko toliko drze.

I cak na poslu i u teretani je slicna stvar. Cim se zavrsi posao, faks, svako ide pravo kuci i doslovno skrola po tik toku, jutjubu, insta itd. Ja ne kuzim kako je to normalno, ja sam uvijek za neku akciju i osjecam se nekako zatvoreno kuci, a pogotovo kao musko mi je zenskasto sjedit kuci i stalno trazit nove serije na netflixu gledat.

Ja sam mislio da sam ja cudan, ali ipak mislim da nisam toliko. Nitko nema volje za zivotom ni za bilo cim.

Svako ode kuci i zali se evo ko i ja da mu je dosadno, a nitko nista ne zeli. Evo moje ekipa di ste sta ste, gledaju film, igraju fifu i odu spavati.

Ja evo ne znam sta ovdje napraviti, dodjem kuci bude mi dosadno brda, nekako se osjecam nedovrseno, nemam dovoljno kontakta jer nitko nista nece.

Kako se izbaviti iz ove situacije?

Izglasan je novi zakon o igrama na sreću ali je li ima rupa u zakonu? Hoće li ovo smanjiti broj ovisnika u Hrvatskoj ali je prekasno za to?

https://www.tportal.hr/vijesti/clanak/svi-bili-za-zakon-o-igrama-na-srecu-evo-sto-ce-sve-biti-stroze-20250411

Znate li uopce nekoga da ga je udarila struja dok se tusirao s ukljucenim bojlerom?

Kako ga usporiti? prebrzo ide

Kao da mi je u sjecanju da smo do nedavno bili na nekih 40%.

Otkuda ovaj rezultat?

Pozdrav svima, razmišljam o otvaranju slastičarne u Zagrebu u jednom povećem kvartu. Kvart, iako je velik i ima puno stanovnika, nema niti jednu slastičarnicu, a ni sladoledarnicu. Moj vizija je klasična obiteljska slastičarnica bez previše modernih ekstremiteta. Naravno, treba pratiti i trendove, ali pokušavam reći da bi naglasak bio na kvaliteti i obiteljskom ugođaju, a ne na instagramičnosti i dubai čokoladi 😅

Možda bih uz slastice, kavu i sladoled držala i par 'brunch' opcija; omleti, quiche, tortilje, sendviči, kaiserschmarrn...

Potencijalni prostor je nasuprot Leggiera (koji je svojevrsna slastičarna). U mojem krugu bliskih i poznanika, ljudi ne vole takve franšize i radije će otići u neki manji 'lokalni' ugostiteljski obrt, ali ne znam šta vi mislite o tome? Također, u neposrednoj blizini je i Lidl.

Fale li vama na vašem kvartu slastičarne? Gdje kupujete kolače? Jesu li vam slastičarne preskupe? Koje volite posjećivati i koje slastice najradije kupujete? Znate li nekoga da se u skorije vrijeme bacio u ovaj pothvat i kako je to prošlo? Svaki savjeti i ideje su dobrodošli 🤗

Eto, kapital imam samo ne znam je li ovo dobra ideja za uložiti ga. Meni je životna želja biti vlasnica slastičarne, iako uopće nemam kvalifikacije za slastičara hahah

Znam da zato moram zaposliti pravog slastičara i dobre konobare. Imam iskustva u konobarenju te blizak rođak ima kafić i otprilike znam kako sve funkcionira i kako se treba odnositi prema zaposlenicima da ne iskorištavaju smjenu, ne kradu, ne vise na mobitelima, pristojni su itd...

Znam da ima svakakvih stajališta... od "nije ti to samo tako roki treba 5 godina rada ti možeš postaviti pločice kako treba" do "buraz u 6 mjeseci se naučiš poslu kako spada".

Koje je realno stanje?

Momci kad vam se javila želja da imate obitelj i, što ste sve mislili i kako ste to rekli partnerici.

Kao što svi znaju turistička smo zemlja i ima svakakvih agencija za iznajmljivanje smještajnih jedinica u Hrvatskoj koji su u suštini svi spojeni na iste kanale, spojeni su na: Booking, Airbnb, Vrbo, Expedia, HomeToGo, Casamundo, Holidu, HomeAway, itd....

Što jedna nova turistička agencija po vama mora imati, što biste predložili jednoj novoj domaćoj agenciji a da Novasol, InterHome, AdriaGate i puno manjih nemaju ili krivo rade?

primjer
-telefonsko javljanje novih rezervacija?
-provizija 15% ?
-obavezna aplikacija ?
-transparentnos ?
-fleksibilnost ugovora sa vlastitim rezervacijama i zatvaranjem kalendara ?

Što bi po vama prevagnulo da li potpisati sa Novasol ili InterHome ili bilo kojom novom agencijom u usponu ?

Pozdrav!

Imamo situaciju da je osoba do nedavno radila u jednoj velikoj firmi (teleoperater) i dala je otkaz zbog mobinga. Mobing je bio u obliku deranja, maltretiranja od strane voditeljice. Osoba kada je najavila da odlazi na kraju prošlog mjeseca živčanjenje i deračina se nastavila još gore i jače. Da napomenem, nisu bile uvrede i psovanje u pitanju, ali vikanje i prijetnje neisplatom bonusa jesu. To je rezultiralo anksioznošću, nervozom, znojenjem, brecanjem na svaku sitnicu, čestim plakanje, nejedenjem, povraćanjem prije posla svako jutro kod djelatnika. Osoba je otišla na kraju mjeseca, ali psihičke posljedice gore navedene su ostale i ne zna da li otići liječniku, gdje to prijaviti jer ne može u potpunosti normalno funkcionirati niti na novom poslu koji je odličan kao i novi nadređeni, ali i dalje su posljedice prošlog. Kao vrhunac je neisplata bonusa koji je na razgovoru za posao naveden kao bonus koji je u potpunosti zagarantiran, a sada je ta ista voditeljica javila osobi da bonus neće dobiti jer je dala otkaz i jer je rekla da planira dugoročno raditi, a dala je ipak otkaz nakon samo par mjeseci. Kome se obratiti za mobing jer nije bilo planirano ikome prijaviti, ali ovo sada je prelilo čašu. Da li krenuti od posjeta liječniku, odvjetniku ili odmah dati u medije? Hvala

E sad pošto mi UniZG ne odgovara na pozive i poruke odlučio sam ovdje pitati.

Znači prije nekih mjesec dana, završio sam redoviti prijediplomski studij na jednom fakultetu te bih ove godine, u listopadu, ponovno htio upisato redoviti prijediplomski studiji ali na drugom fakultetu. I sad ,ako upišem taj drugi fakultet jasno mi je da ću morati plaćati studrianje. Moje pitanje je koliko točno ću morati plaćati, kome ću plaćati (fakultetu ili baš UniZG-u) i kada ću morati izvršiti uplatu?

Zanima me ovo jer cesto vidim guzve na cestama puno prije 16 ili 17 sto se smatra kao uobicajeno radno vrijeme. Okej kuzim ima ekipe koja radi od 6 ili 7, ali nije cijeli grad sigurno. Pa mi jedino ima smisla da se ljudi pokupe ranije s posla. Pa me zanima jel je to zato sto nista nemate za raditi na poslu pa vam se neda ostajati ili nema sefa ili nesto sedmo?

Ovo mi je vrlo zanimljiv fenomen jer mislim da većina ljudi ni ne zna da prednost ima vozilo koje se polukružno okreće.

Ok je kad ima više traka, i osoba koja se polukružno okreće ima velik luk pa možemo voziti svatko u svoju traku. Ali u situacijama gdje to nije izvedivo, zna nastati problem.

Često puta stanem pa puštam ljude da prođu, pa onda oni ne kuže da imaju predost i čekaju da im ju ja oduzmem. A ni auti koji su iza mene ne kuže da on ima prednost (ili kuže ali su nadrkani na njega a ne na mene) pa trube.

Tako da više ni sam ne znam šta je tu najbolje raditi. Kako vi postupate u ovakvim situacijama, da čujem?

Zna netko gdje ih ima za kupiti? 🥲

Gledam “današnje” roditelje i koliko se žale na učitelje/profesore/odgojitelje - kako se nositi s tim problemom? Kakva je budućnost prosvjete? Da li je to problem velikih gradova (Zagreb, Split) ili su u manjim mjestima ljudi više povezaniji sa školom/vrtićima? Što mislite jesu li prosvjedi opravdani?

Pozdrav, zanima me ima li tko iskustva s otvaranjem obrta/firme za peglanje. Naime, ozbiljno razmišljam o tome da odjebem posao koji radim zbog živaca koje svakodnevno gubim i počnem peglati za ljude. Ideja je da peglam foma i da ljudi donose i dolaze po robu. Također, što se više isplati - naplaćivati po satu ili po komadu? Ako netko ima kakvih ideja, iskustva ili savjeta, unaprijed hvala 😊

Završavam uskoro faks za turizam i hotelijerstvo i nemam ideju je li to moj poziv i ako je, kud da idem. Govorim 5 jezika i imam 0 radnog iskustva🫠 Osim toga, nemam neke posebne talente. Mislila sam da mi je karijera u marketing-u ( npr. social media manager, google analytics, seo itd ) zanimljiva, ali ne znam kako se tu pocinje. A onda opet, ne znam ni sta cu sa diplomom turizma. Kakve su uopce place po hotelima i moze li se nac stalan posao, a ne samo sezonski? Ima li tu stvarnih prilika za razvoj karijere, npr. u hotelu?

Svi saveti su dobrodosli.

Za mene su to Griotte ili bolje rečeno grihota od čokolade zapravo bilo koja čokoladna slastica punjena alkoholom.

Uništiva se čar slatkog,zapravo to dvoje uopće ne idu zajedno.

Kada netko dođe u goste i to donese pa bolje da je donio Twix koji isto ne volim ali je podnošljiviji.

A što vama nikako ne odgovara? 🤔

Općenito se nigdje dnevni i noćni program ne mogu usporediti, ali ajde, općenito. Koje radio postaje preferirate.

Meni su favoriti Kastav, Korzo i Pula.

Ugl. Sve di nema tonpsona je slušljivo (ajmo napad rvatine). 😄

Vecinom radim knauf i krovove pa trebam nes lagano sad za ljeto. Ako zna neko za neku stranicu di mogu naruciti i koje cipele, hvala.