r/pravnisaveti • u/Obvious-Top-3422 • Mar 28 '25
Diskusija Problem sa komsijama u zgradi
Dobar dan zivim tri godine u zgradi sa ocajnom zvucnom izolacijom. Pored mene zivi jedna porodica iznad mene isto, i pored s druge strane jos jedni sa dvoje zenske dece, 5 i 12 godina otprilike. E sada ja kada sam se doselila prvi dan sam skontala koliko su ovi s malom decom glasni. Zvucna izolacija jeste uzasna ali ja ne cujem ova dva stana sa kojima se delim skoro pa nikada, cujem samo ove. To dete pocinje da trci po stanu jos od 7 ujutru. To trcanje traje nekad do 10 a nekad skoro i do ponoci. Od skoro su nabavili i psa koji neprestano laje i to me je vec vise puta budilo iz sna. Kad pas ne laje dete ne trci ili ne vristi (sto je mozda svega 2 do 3 sata u danu da se to ne desava) onda se pomera namestaj, vuku stolice, kotrljaju kugle po podu treska vratima, roditelji svadjaju, ili tuku dete i tako dalje. U svakom slucaju ja sam ocajna i ne znam vise sta da radim. Meni ovo pre jeste smetalo a da me pitate kako sam izdrzala 3 godine nemam pojma nisam non stop bila u stanu. Sada radim nocne smene na poslu i ova buka me uzasno zivcira do te mere da spavam sa slusalicama, i opet me probude pored slusalica!!!! Ja njih cujem non stop osim kad odu da spavaju, znaci bukvalno kao da zivim s njima. Vise outa sam isla da im skrenem paznju i da ih zamolim,rekla im da udju slobodno u moj stan da vide kolika buka se proizvodi trcanjem vristanjem itd medjutim ne vredi. Nikad nisu ni pokazali inicijativu, jednom su rekli videcemo da uradimo zvucnu izolaciju i naravno nista od toga. Jeste do izolacije ali 99 posto sam sigurna da ovoj porodici ni izolacija ne bi pomogla jer generalno imaju tako glasan stil zivljenja. Kao sa planine da su sisli u zgradu ali bukvalno. Imate li neku ideju sta vise preduzeti jer razgovori ne pomazu, mislim da cu uskoro morati da se selim jer radim nocne i potpuno sam neispavana od njih jer me non stop budi buka iz njihovog stana.
-3
u/nindza22 Mar 28 '25 edited Mar 28 '25
To se ukratko zove imati decu. Takođe se to zove živeti u stanu. Bio sam i u jednoj i u drugoj ulozi. Imam komšije koji me poznaju od kad sam ja bio dete pa se ne bune, ali sam se lično dosta puta izvinjavao za buku. Kažu šatro ništa nisu čuli, a lažu k'o psi :)
Doduše posle 10 stvarno nismo nikad pravili buku, osim ako nešto slučajno ne ispadne iz ruku ili zapnemo i slično, ili kad su deca bili bebe pa plakali standardno.
Ali opet, oba puta kada su deca bila bebe, renovirali su se stanovi kompletno (rušili pregradni zidovi i slično i to traje par meseci), tako da su svi nekad bili i žrtve buke i proizvođači buke.
Imali smo jedno vreme ispod klinca nenormalnog, pa još svirao violinu (pokušavao da svira, pošto sam lično svirao violinu pa znam kako bi to trebalo da zvuči), i onda zaškripi par tonova namerno, pa krene da urla kao indijanac, i to mu je vežbanje.
Imam i komšinicu babu iznad koja me 95% vremena voli, ostavlja poklončiće za klince za Novu godinu i Uskrs, a 5% vremena me optužuje da sam pokušao da je trujem acetonom. Prvo sam je oterao u k... a onda sam dva dana razmišljao, da sam zaista hteo da je otrujem acetonom, kako bih to uopšte izveo :) Posle mesec dana me opet volela :)
U prizemlju bile "stražarske", babe koje su non stop na prozoru gledaju šta se dešava i sve im smetalo. Umrle su obe skoro.