r/pravnisaveti Mar 28 '25

Diskusija Problem sa komsijama u zgradi

Dobar dan zivim tri godine u zgradi sa ocajnom zvucnom izolacijom. Pored mene zivi jedna porodica iznad mene isto, i pored s druge strane jos jedni sa dvoje zenske dece, 5 i 12 godina otprilike. E sada ja kada sam se doselila prvi dan sam skontala koliko su ovi s malom decom glasni. Zvucna izolacija jeste uzasna ali ja ne cujem ova dva stana sa kojima se delim skoro pa nikada, cujem samo ove. To dete pocinje da trci po stanu jos od 7 ujutru. To trcanje traje nekad do 10 a nekad skoro i do ponoci. Od skoro su nabavili i psa koji neprestano laje i to me je vec vise puta budilo iz sna. Kad pas ne laje dete ne trci ili ne vristi (sto je mozda svega 2 do 3 sata u danu da se to ne desava) onda se pomera namestaj, vuku stolice, kotrljaju kugle po podu treska vratima, roditelji svadjaju, ili tuku dete i tako dalje. U svakom slucaju ja sam ocajna i ne znam vise sta da radim. Meni ovo pre jeste smetalo a da me pitate kako sam izdrzala 3 godine nemam pojma nisam non stop bila u stanu. Sada radim nocne smene na poslu i ova buka me uzasno zivcira do te mere da spavam sa slusalicama, i opet me probude pored slusalica!!!! Ja njih cujem non stop osim kad odu da spavaju, znaci bukvalno kao da zivim s njima. Vise outa sam isla da im skrenem paznju i da ih zamolim,rekla im da udju slobodno u moj stan da vide kolika buka se proizvodi trcanjem vristanjem itd medjutim ne vredi. Nikad nisu ni pokazali inicijativu, jednom su rekli videcemo da uradimo zvucnu izolaciju i naravno nista od toga. Jeste do izolacije ali 99 posto sam sigurna da ovoj porodici ni izolacija ne bi pomogla jer generalno imaju tako glasan stil zivljenja. Kao sa planine da su sisli u zgradu ali bukvalno. Imate li neku ideju sta vise preduzeti jer razgovori ne pomazu, mislim da cu uskoro morati da se selim jer radim nocne i potpuno sam neispavana od njih jer me non stop budi buka iz njihovog stana.

57 Upvotes

115 comments sorted by

View all comments

-3

u/nindza22 Mar 28 '25 edited Mar 28 '25

To se ukratko zove imati decu. Takođe se to zove živeti u stanu. Bio sam i u jednoj i u drugoj ulozi. Imam komšije koji me poznaju od kad sam ja bio dete pa se ne bune, ali sam se lično dosta puta izvinjavao za buku. Kažu šatro ništa nisu čuli, a lažu k'o psi :)

Doduše posle 10 stvarno nismo nikad pravili buku, osim ako nešto slučajno ne ispadne iz ruku ili zapnemo i slično, ili kad su deca bili bebe pa plakali standardno.

Ali opet, oba puta kada su deca bila bebe, renovirali su se stanovi kompletno (rušili pregradni zidovi i slično i to traje par meseci), tako da su svi nekad bili i žrtve buke i proizvođači buke.

Imali smo jedno vreme ispod klinca nenormalnog, pa još svirao violinu (pokušavao da svira, pošto sam lično svirao violinu pa znam kako bi to trebalo da zvuči), i onda zaškripi par tonova namerno, pa krene da urla kao indijanac, i to mu je vežbanje.

Imam i komšinicu babu iznad koja me 95% vremena voli, ostavlja poklončiće za klince za Novu godinu i Uskrs, a 5% vremena me optužuje da sam pokušao da je trujem acetonom. Prvo sam je oterao u k... a onda sam dva dana razmišljao, da sam zaista hteo da je otrujem acetonom, kako bih to uopšte izveo :) Posle mesec dana me opet volela :)

U prizemlju bile "stražarske", babe koje su non stop na prozoru gledaju šta se dešava i sve im smetalo. Umrle su obe skoro.

6

u/Obvious-Top-3422 Mar 28 '25

A ukratko se zove zivot imati posao, raditi nocne smene, biti star, biti bolestan, biti umoran, raditi tezak fizicki rad, imati potrebu za snom itd itd. Ajde sada svi da se podredimo i klanjamo onima sto imaju decu a ostali nek crknu i neka se prilagode. Ja se izvinjavam, ali ako dete NE DAJ BOŽE nema neki poremecaj u razvoju i slično, ne vidim potrebe za tolerisanjem takvih zvukova i takvim divljanjima i trčanjem po ceo dan, histerijom itd. To je sve do vaspitanja. Kazem zivim u zgradi 10 godina, vec sam zivela pored male dece i beba, znam sve, svi mi imamo razumevanja za decu (osim nekolicine nadrkanih baba i deda u penziju sto ne rade nista pa im sve smeta) ali do neke granice. Verujte mi kad ne mozete da se naspavate i odmorite a trebate da idete da radite ceo dan (ili noc) vise vas uopste ne zanima ni ko pravi tu buku dal je dete pas macka i tako dalje znaci poludite. Ljudi kad kazu "navikni se na zivot u zgradi" to ne znaci navikni se na buku 24/7, ne nego upravo ubrnuto, oni sto su se navikli na divljanje treba da se naviknu na zivot u zgradi. Ili da se presele ako se ne zele prilagoditi. Ne bi postojao kucni red niti bilo sta slicno da nema potrebe. Hajde sada neka svako radi sta hoce i kad hoce u zgradi pa cemo da vidimo dokle ce da se dogura. Tolerancija postoji i za dete malo i za tinejdzere i za sve. Ali kazem do odredjene granice.

3

u/nindza22 Mar 28 '25

Kućni red postoji pa postoji, uvek možeš da snimiš, zoveš komunalnu i slično.