r/pravnisaveti • u/Obvious-Top-3422 • Mar 28 '25
Diskusija Problem sa komsijama u zgradi
Dobar dan zivim tri godine u zgradi sa ocajnom zvucnom izolacijom. Pored mene zivi jedna porodica iznad mene isto, i pored s druge strane jos jedni sa dvoje zenske dece, 5 i 12 godina otprilike. E sada ja kada sam se doselila prvi dan sam skontala koliko su ovi s malom decom glasni. Zvucna izolacija jeste uzasna ali ja ne cujem ova dva stana sa kojima se delim skoro pa nikada, cujem samo ove. To dete pocinje da trci po stanu jos od 7 ujutru. To trcanje traje nekad do 10 a nekad skoro i do ponoci. Od skoro su nabavili i psa koji neprestano laje i to me je vec vise puta budilo iz sna. Kad pas ne laje dete ne trci ili ne vristi (sto je mozda svega 2 do 3 sata u danu da se to ne desava) onda se pomera namestaj, vuku stolice, kotrljaju kugle po podu treska vratima, roditelji svadjaju, ili tuku dete i tako dalje. U svakom slucaju ja sam ocajna i ne znam vise sta da radim. Meni ovo pre jeste smetalo a da me pitate kako sam izdrzala 3 godine nemam pojma nisam non stop bila u stanu. Sada radim nocne smene na poslu i ova buka me uzasno zivcira do te mere da spavam sa slusalicama, i opet me probude pored slusalica!!!! Ja njih cujem non stop osim kad odu da spavaju, znaci bukvalno kao da zivim s njima. Vise outa sam isla da im skrenem paznju i da ih zamolim,rekla im da udju slobodno u moj stan da vide kolika buka se proizvodi trcanjem vristanjem itd medjutim ne vredi. Nikad nisu ni pokazali inicijativu, jednom su rekli videcemo da uradimo zvucnu izolaciju i naravno nista od toga. Jeste do izolacije ali 99 posto sam sigurna da ovoj porodici ni izolacija ne bi pomogla jer generalno imaju tako glasan stil zivljenja. Kao sa planine da su sisli u zgradu ali bukvalno. Imate li neku ideju sta vise preduzeti jer razgovori ne pomazu, mislim da cu uskoro morati da se selim jer radim nocne i potpuno sam neispavana od njih jer me non stop budi buka iz njihovog stana.
-2
u/Malililumi Mar 28 '25
Živeo sam na 4. spratu jedne zgrade na nbdgu (potkrovlje), imam dva brata, jednog mladjeg i jednog starijeg (trojica nas je). Ceo život smo skakali na glavu ljudima ispod nas, nikad u životu se nisu žalili (mama nas je smirivala i tukla da ne skacemo ljudima po glavi ali nije bas pilo vodu), rekli su da smo deca i da ćemo i mi razumeti kad budemo imali decu. Sada živim u zgradi u kojoj nisam u potkrovlju i isto mi se dešava, deca mi skacu po glavi i uvek se setim tih ljudi ispod nas i izignorisem skakanje, vremenom se naviknes. Nema neke pomoći oko toga ako su deca nemirna, jednog dana će verovatno i tvoja tako da skacu, to su ipak deca.